Ruzzante [ruʒ:a'nte] (Ruzante; pravo ime Angelo Beolco [beo'lko]) talijanski glumac i komediograf (Padova, oko 1496 – Padova, 17. III. 1542). Nezakoniti sin talijanskog liječnika; stekao solidnu naobrazbu, a zatim radio u službi prijatelja i mecene Alvisea Cornara, gdje je otkrio svoj glumački talent i stvorio lik seljaka Ruzzantea s kojim se proslavio i po njem dobio nadimak. Pisao je komedije na padovanskom dijalektu koje se odlikuju izrazitim realizmom i oštrom satirom. Unatoč pučkoj tematici, djela svjedoče o autorovoj humanističkoj kulturi, a teme koje obrađuje uglavnom su bokačovske: ljubavni zapleti, prerušavanja, neprilagođenost seljaka u gradu, ali i ozbiljnije poput sukoba grada i sela, ili gladi i nasilja što ih trpe seljaci. Lik Ruzzantea prvi se put javlja u komediji La Betìa (1524–25), a među najbolja djela ubrajaju se tri dijaloga: Najšaljiviji dijalog (Dialogo facettissimo, 1529), Zborenje Ruzantea, povratnika iz rata (Parlamento de Ruzante che iera vegnù dal campo, 1529) i Bilora (1530) te remek-djelo, komedija u 5 činova Mušica (La Moscheta, 1529).
